Kako voditi uvoz dobara koji podleže carini kada je uvoznik PDV obveznik

Uvoz dobara koji podleže carini je specifičan i veoma složen poslovni proces koji obuhvata veliki broj dokumenata, zakonskih pravila i ograničenja. U ovom članku ćemo dati osnovne principe rada, smernice i primer za najčešći slučaj u praksi: PDV obveznici koji, direktno ili preko špeditera, uvoze oporeziva dobra (robu ili materijal) koja podležu carini. U praksi vođenje uvoza često dovodi do nedoumica, jer se mogu desiti različiti problemi i zastoji, a postoji čitav spektar specifičnih slučajeva.

Među najčešće postavljanim pitanjima korisnika naših programa su pitanja vezana za uvoz, pa u prilogu ovog članka dajemo i link na konkretno uputstvo za vođenje uvoza koji podleže carini pomoću MPP2 programa.

Morbi vitae purus dictum, ultrices tellus in, gravida lectus.

KATEGORIJA

Saveti o poslovanju

DATUM OBJAVE

27. april 2016.

Zakonski osnov

Osnov za princip rada opisan u ovom dokumentu su trenutno važeći propisi  o PDV, kao i drugi Propisi vezani za uvoz koji podleže carini. Najznačajniji su:

  • Propisi o PDV (poslednje izmene – Sl. glasnik RS, br. 83/2015 i 86/2015, primena od 15.10.2015)
  • Zakon o porezu na dodatu vrednost, u daljem tekstu Zakon ;
  • Pravilnik o obliku i sadržini prijave za evidentiranje obveznika PDV, postupku evidentiranja i brisanja iz evidencije i o obliku i sadržini poreske prijave PDV, u daljem tekstu Pravilnik.
  • Ostali značajni propisi

Opis slučaja

U ovom članku smo se fokusirali na regularne i standardne slučajeve uvoza, koji podrazumevaju:

  • Uvoz nije privremen.
  • Vlasnik uvezenih dobara (u daljem tekstu Vlasnik) je domaća firma koja je PDV obveznik.
  • Uvezena dobra podležu carinjenju i nisu oslobođena od PDV-a.
  • Uvezena su dobra za koja Vlasnik ima pravo na odbitak prethodnog poreza (po članu 28. Zakona).

Osnovni principi i preporuke za vlasnika uvezenih dobara

Na osnovu navedenih propisa i uputstava, kao i iskustva u praksi, navešćemo osnovne principe  i preporuke za vođenje uvoza u opisanom slučaju.

1.     Opšti principi

Troškovi nabavke robe iz inostranstva (uključujući i teritoriju AP Kosovo i Metohija) se logički mogu svrstati u dve grupe:

  1. Troškovi pri carinjenju obuhvataju razne troškove nabavke koji su ušli u carinski postupak. To su:
    • Svi iznosi koje su carinski organi uzeli u obzir prilikom carinjenja i na osnovu njih obračunali carinski dug.  Oni su navedeni u JCI i ako je carinski organ na njih obračunao PDV, treba da uđu u poresku prijavu kao PDV osnovica i prethodni porez pri uvozu (tačke 006 i 106 u PDV prijavi). Ovi troškovi najčešće obuhvataju carinsku vrednost uvezenih dobara (na osnovu fakture ino dobavljača, ali obračunatu po carinskim propisima) i ostale troškove koji su upisani u JCI, kao što su: prevoz, osiguranje i sl.
    • Obračunata carina i druge carinske dažbine.

Primljene dokumente (odnosno njihove delove) u kojima su iskazani ovi troškovi je najbolje voditi u posebnoj knjizi, koju ćemo zvati Knjiga uvoza. U ovu knjigu se najčešće upisuju:

  • faktura ino dobavljača;
  • obračun carinskog duga (ili deo fakture od špeditera koji se odnosi na plaćeni carinski dug) – PDV i carina;
  • osnovica PDV-a koju je obračunao carinski organ (JCI);
  • račun za prevoz (ili njegov deo) ako je uzet u obzir pri carinjenju (JCI).
  1. Ostali troškovi nabavke obuhvataju sve ostale troškove, koji se najčešće mogu tretirati kao bilo koje usluge. To su sve stavke koje nisu ušle u JCI, na primer: usluge špeditera (najčešće nisu navedene u JCI),  deo prevoza u zemlji, ako kojim slučajem nije uzet u obzir pri carinjenju i sl. Ovi troškovi najčešće treba da uđu u PDV prijavu u sekciju 8, tj. polja 008 i 108.

2.     PDV prijava

  • PDV pri carinjenju postaje prethodni porez koji se može odbiti, tek kada je plaćen, za razliku od drugih nabavki. U tom slučaju PDV pri carinjenju treba da uđe u tačku 106 PDV prijave u poreskom periodu kada su ispunjeni svi uslovi iz člana 28. Zakona. Ovaj iznos je jasno iskazan u carinskim dokumentima, a najlakše ga je pronaći i u dokumentu – Obračun carinskog duga (u daljem tekstu Carinski račun). Ako je PDV platio špediter, on treba da uz svoju fakturu priloži i Carinski račun.
  • Po više mišljenja Ministarstva finansija (npr. 4013-00-2820/2010-04 od 27.9.2010) važI: Pravo na odbitak prethodnog poreza za uvezena dobra uvek ima samo vlasnik uvezenih dobara, pa čak iako je PDV pri carinjenju platio špediter. Ukoliko je PDV pri carinjenju  platio špediter u ime Vlasnika, on u svojoj fakturi  iskazuje stavku za plaćeni PDV kao neoporezivu/oslobođenu i nema pravo na povraćaj iznosa plaćenog PDV-a.
  • PDV osnovica pri uvozu je poreska osnovica koju su obračunali carinski organi. Ova osnovica  sadrži oporezivi deo vrednosti uvezenih dobara koja je proračunata na osnovu carinskih propisa. Važno je znati: Carinska vrednost uvezenih dobara ne mora da se poklapa sa iznosom u fakturi ino dobavljača. U članu 19. (stav 2. tačka 2) Zakona je definisano šta sve još može da uđe u osnovicu. Tako, u praksi se može desiti da pored carinske vrednosti uvezene robe u PDV osnovicu mogu da budu uračunuti i sledeći iznosi:
  • Troškovi carinjenja na koje se obračunava PDV (carina i druge uvozne dažbine i ostali javni prihodi, osim PDV-a).
  • Svi oporezivi sporedni troškovi bez PDV-a koji su nastali do prvog odredišta u Republici (mesto navedeno u otpremnici, drugom prevoznom dokumentu, ili ako nije naznačeno, mesto prvog pretovara u Republici).
  • U tačku 006 PDV prijave treba da uđe iznos PDV osnovice pri uvozu, onako kako su je obračunali carinski organi. PDV osnovica se može pronaći u JCI (druga podela rubrike 47 pod šifrom 09). U praksi se često primenjuje drugačiji postupak:  u jednostavnim slučajevima, kada  sva uvezena dobra podležu istoj PDV stopi, osnovica se može prosto izračunata na osnovu iznosa PDV-a pri carinjenju.
  • U tačke 008 i 108 PDV prijave treba da uđu ostali troškovi nabavke. Pri tome u tačku 108 ulaze svi neto iznosi, a u tačku 008 samo iznosi PDV-a koji se mogu odbiti kao prethodni porez.

3.     Kalkulacija nabavke i knjiženje u finansijskom knjigovodstvu

Kalkulacija pri uvozu sa carinom je devizna i u navedenim slučajevima najčešće obuhvata sledeće stavke:

  • Nabavna vrednost uvezenih dobara. Ova vrednost se izračunava kao vrednost dobara iz fakture  ino dobavljača, preračunata po zvaničnom srednjem kursu NBS na dan carinjenja. Napomena –  Najčešće se razlikuje od carinske vrednosti dobara, zbog više mogućih razloga:
  • Carinski devizni kurs se utvrđuje po posebnom postupku (član 54. Carinskog zakona): strana valuta se preračunava u dinare prema zvaničnom srednjem kursu utvrđenom poslednjeg radnog dana nedelje koja prethodi nedelji u kojoj se utvrđuje carinska vrednost.
  • Carinski organi mogu da procene vrednost robe, nezavisno od fakture ino dobavljača.
  • Zavisni troškovi mogu biti:
  • Plaćena carina i druge carinske dažbine bez PDV-a;
  • Ostali zavisni troškovi pri uvozu bez PDV-a, kao što su: transport dobara, usluga špedicije i sl.
  • PDV koji je plaćen prilikom carinjenja ne ulazi  u kalkulaciju nabavne cene.

Za knjiženje u finansijskom knjigovodstvu važi sledeće:

  • PDV koji je plaćen prilikom carinjenja se iskazuje na teret konta 274 (za opštu stopu) i 275 (za posebnu stopu).
  • Carinski račun ne mora da se posebno knjiži, ako je sve njegove stavke (PDV i carinske dažbine) platio špediter i ako je kompletna faktura od špeditera proknjižena u finansijskom knjigovodstvu (videti Primer).
  • Usluge špeditera se knjiže kao bilo koja usluga u zemlji.
  • Faktura od ino dobavljača ne mora da se posebno knjiži ako je napravljena devizna kalkulacija po gore navedenim pravilima i ako je proknjižena u finansijskom knjigovodstvu.
  •  Sve obaveze prema dobavljačima (inostrani dobavljač dobara, špediter ili Uprava carine, prevoznik i sl.) se zatvaraju preko platnog prometa knjiženjem isplata na njihove tekuće, odnosno devizne račune.
  • Kursne razlike se mogu obračunati i knjižiti prilikom plaćanja dobavljaču, a obavezno na kraju obračunskog perioda kada se sastavlja bilans stanja.

Napomene o transportu i carinskom postupku

Ugovoreni paritet isporuke (rubrika 20 JCI) je veoma značajan u cainskom postupku. Od njega zavisi da li će transportni troškovi u inostranstvu biti uključeni u carinsku vrednost robe i da li će troškovi prevoza u zemlji biti uključani u PDV osnovicu. Treba obratititi pažnju na sledeće:

  • Kada Vlasnik snosi troškove prevoza od inostranstva do mesta carinjenja (paritet EKW) preporučljivo je da prevoznik u svojoj fakturu odvojeno iskaže stavke za transport do granice i od granice. U tom slučaju će samo neto cena transporta od granice biti uključena u PDV osnovicu pri carinjenju, a cena prevoza do granice će biti uključena u carinsku osnovicu.   Ako se ove cene ne iskažu odvojeno, carinski organ će obračunati carinu na ceo prevoz, što nije u skladu sa carinskim propisima. Takođe, u tom slučaju prevoznik ne treba da iskaže PDV u svojoj fakturi , već je on oslobođen po PDV propisima (član 24. Zakona).
  • U slučajevima kada strani dobavljač snosi celokupne troškove prevoza (npr. paritet CIP i prevoz do lokacije Vlasnika)  ne treba posebno  evidentirati  fakture prevoznika i troškove transporta jer su oni već uključeni u cenu uvezenih dobara.
  • Ako se carinskim organima ne dostave podaci o paritetu, u praksi oni najčešće sami obračunavaju vrednost prevoza i uključuju ga u carinsku osnovicu i PDV osnovicu.

Primer

Uvoz preko špeditera

  • Vlasnik uvezene robe  je dana 27.01.2016 primio od ino dobavljača iz Nemačke račun sa datumom izdavanja  22.01.2016. za nabavljenu robu u vrednosti  70.192,3080 EUR.
  • Vlasnik uvezene robe je dana 26.01.2016 primio od špeditera račun sa datumom izdavanja 25.01.2015 za usluge prevoza uvezene robe u iznosu od 178.350,00 RSD.
  • Vlasnik uvezene robe je dana 26.01.2016  primio od špeditera račun sa datumom izdavanja 26.01.2015 za plaćanje carinskog duga i usluge špedicije.  Uz račun supriloženi:  JCI (jedinstvena carinska isprava) i Obračun carinskog duga.  U ovim dokumentima je iskazano:
  • Plaćeni PDV pri carinnjenju je  901.694,50 RSD.
  • Plaćena je carina u iznosu od 923,50 RSD.
  • Usluge špedicije su obračunate tako da je neto cena 800,00 RSD i PDV iznosi 2.960,00 RSD.
  • U rubrici 47 JCI pod šifrom 09 je navedena PDV osnovica pri carinjenju u iznosu od 508.472,50 RSD.

Pregled primljenih računa i odgovarajućih knjiženja u finansijaskom i robno-matrijalnom knjigovodstvu su dati na slici  1. Plavom bojom su označeni primljeni računi, odnosno njihovi delovi koje treba unositi u Knjigu uvoza. Podvučeni iznosi ulaze u deviznu kalkulaciju kao zavisni troškovi nabavke. Crveno uokvireni iznosi ulaze u PDV prijavu.

Na sledećoj slici je prikazan deo popunjene PDV prijave (obrazac PPPDV) sa stavkama koje se odnose samo na uvoz iz ovog primera.

Literatura

  • Zakon o porezu na dodatu vrednost
  • Pravilnik o obliku i sadržini prijave za evidentiranje obveznika PDV, postupku evidentiranja i brisanja iz evidencije i o obliku i sadržini poreske prijave PDV
  • Carinski zakon (poslednje izmene – Sl. glasnik RS, br. 29/2015);
  • Privredni savetnik, br 14/2013
  • Priručnik za primenu kontnog okvira za srednja, mala i mikro pravna lica, Privredni savetnik, jun 2014.

Prilog:

Uputstvo za korisnike programa MPP 2, april 2016. (link)